
Zistoir po nir rish sanm vin santim
Ramassé par Axel Gauvin
Navé inn foi Po inn bone foi Messié Lafoi La man$ son foi Ek in grinn sèl...
In zour, Tizan i di son papa konmsa, lï sar oir in kou son parin. Té dann in mouvman zourd’ lan.
-Bin alé aou, mounoir.
Soman, parin tizan té rèss loin, loin même, konm par égzanp la Ligne Dékér.
Pa ça po fé kïl tizan : lï kol shëmin, lï sava. Apëpré troizèr, troizër édmi, lï ariv la kaz son parin. Anbrass ti marêne, souète bone ané toute. Parin kontan. Ti vèr la likèr. Gro boute gato la rouroute. Fine bien manzé, Parin i trape vin santime, i doñne alï :
- Mon kaf, rienk ça minm po moin donn aou.
- Rien Parin. An kontrèr, gran mersi.
Erë konm in bien-érë, Tizan i kol son shëmin., i sava.
Tizan i marsh, i marsh i marsh. Ti brine, gran brine, fénoir...lï oi inn kaz dann in kour :
-Pèrsonne ? Poin personne ? Na poin personne ?
- Na rien k/ dömoun !
- Là moin lé tar dann shëmin, la. Moin la nï oir si i guingn pa inn ti plass pou dormi ? -
Rien-k inn mti plass n’assé. Hin park poul la, mèt amoin dann, park poul.
Kriké Kraké,mëssié. Koton mahi i koule, le rosh i flote.
Katr’èr matin sï le poin, kok i shante :
- Koukoulou kou kou ! - La ou pè pa kite amoin dormi , la ? - Koukoulou kou kou ! - Atann inn mti néstan ou va voir ! - Koukoulou kou kou ! - Tizan sé trape son vin santime dann son posh, kapé le gro kok, bouré le vin santime dann la bèk.
-Shante aou astër !
Landmin matin, tizan i mazine son vin santime. Passito banna i lèv, l’i fé sanblan plërè :
- Ienk, ienk, ienk... - Kossa l’ariv aou mon zanfan, - Ienk ienk, ienk...Moin la gingn vin santime sanm mon parin, kok-la la manzé.
Le boug, bon boug minm , in mti pé zèné ossi :
-Bin si la manzé ...bin..n’a donn aou le kok. Kank ou va ariv laba out kaze, ou va fé in kari ansanm, ou va artrouv out vin santime.
Tizan i vè pa, i vè pa minm. Soman kèl ivé pa ! Lï kite bien flate alï, apréssa lï trape le kok, lï sava ansanm. Lï arkol shömin. I marsh, i marsh ankor. I par pa la kaz la : i vir in koté plï intéréssan. Le tar fine rantré, lï ariv inn plass. zoli kaz, zoli ptit kour, gran park kabri :
-la poin personne ?
Oussa lï sorte ? Lï sorte èk parin. Parin la donne alï in kok. Astër lé tar. N’a poin in mti plass po dormi ? Nimport oussa lé bon...S’réti dann park la ?
Kriké Kraké mêssiê. Koton mahi i koule, lö rosh i flote Diabe lé bon, Bondië le méshan !
Minuite konmsa, kabri :
-Moin lé mééééééég, moin lé mééééég ! -Atann m’a angrèss aou, moin !
Trape le kabri, boure le kok dan son guél :
-Ou lé méééég ankor la !
Lanmin matin, kank banna i lèv, alï , Tizan,...
-Ienk ienk ienkkk...
Plër issi, larme laba...
-Arète m’a donne aou le kabri !
Pa kabri lï vë, le kok son parin lï vë. Ranne alï son kok ! Bien sïr i fini par tape kabri-la, alé ansanm. I par pa la kaz minm la : i vir par koté plï intéréssan ankor ; Lë tar fine rantré ; lï ariv in kaz. Gran kaz : varang lanbrokinté.
Gran-gran park zanimo- pa lö park : lékïri. Bourik, mïlé, shoval, toute. Na d’moune ? L’a poin ? Nana ? ? Lï sorte loin loin la kaz son parin. Son parin la donne alï in kabri. Lé tar. L’a poin in mti plass po lï dormir ? Nimporte oussa, porvïk son kabri i dor sanm lï.
Kriké Kraké mêssié. Çak na diaman donne ! rienk lar$an mi vë pa.
Shoval la, la zamé vï mounne dañn park la nuite. Shoval la lö soir :
-pouk pouktalanm banm, pouk pouktalanm banm !
Koute pié féré partou dañn lékïrï épï :
-Ihh ihh ihhh ihhh ihhh iiiiihhhh -Békali ! la ou’ i anpèsh amoin dormi, la !
Tizan sé d’trap lö shöval. Fé manz alï le kabri.
-N’a oir si ti kri ankor, la !
Kank i lèv, landmin matin, Tizan minm to. Oblïzé trape shöval la po donne alï. Tizan dëssi shöval astër. Lé gayar, na la bride, la gide toute. Moman doné, lï oir in lanterman i vien. Rode pa kik i gingne : li estop lanterman.
- Kossa zot i fé sanm ça ? sanm serkéye la ? - Kossa dabïtïde i fé sanme le mor ? I antèr, non ? -Anon fé léshanz : done amoin le kor, mi donne azote le shöval.
Kank ou lé mor, ou lé mor . Epïla pérsonne té pa fami la fanme danne serkèye. Epila akoz el la parti mor san dömanne dömoune rien ?
Dakor po fé léshanz . Tizan, serkèye dessï son zépol , i arriv la kaz le roi –shato lë roi :
-Pèrsonne, poin pèrsonne, l’a poin pérsonne ? -Rentrez
Tizan larg son paktaze atèr, fé in komansman lonèkté ; Apréssa, toutsuite ienk, ienk, ienk :
-Moin lé fatigué : moin fañme lé malade, i fo mi porte aèl partou. Mi pë pa mont azote, akoz èl va mor sanme la onte si dömoun i oi aèl.
Le roi i anprète ali in gran li po lï dor dsï.
Kriké ! Kraké mëssië . Tourné viré po avanss plï vitman La parèss la pou tië son kor.
Gro fénoir la fine rantré, Tizan i antanne la prinsèss i di lö roi konmsa :
-Papa, moin sré anvi d’oir la fanme boug la pou oir. -Mon zanfan ! Alé pa ! La pa di aou sa fanme i mor avek la onte s’i orgarde aèl ?
Soman la fiy plï fourné, i ékoute pa son papa.
Dék èl i poz la min dessï serkèye, Tizan i lèv, i fé délïz.
-Aaa, ou la tié mon fanme ! Mon fanme lé mor ! Aou minm lotër ! -Si èl la fé mourir oute fanme, èl va marié sanm’ou, lë roi i di. -Tizan i guète in kou, i oi la dëzième fiy plï zoli : -Okilé mon fanme, in si bone fanme, in si zoli fanme ! -Pran lote plï zoli, si ou’i vé. -Ienk, ienk, ienk, mon fanme té toute ma fortïne ! -M’a donne aou la moitié toute çak moin néna !
La Tizan i di oui.
La antèr la fanme mor. Apréssa, gran festin. Moin l’a demanne in mti bout gato..in kout pié minme zote la anvoye amoin volé. Moin la tonme issi po rakont azote ça zistoir la...
Publicité